13. dio

Skuhala sam kavu, oko 11h, malo duze sam odspavala jer je ipak vikend, a stigao je i Ivan. Bio mu je bed, ali smo se na kraju oboje smijali oko toga. Pokusala sam razbiti malo tu neugodu, ne pricajuci o tome vec o drugim stvarima, jer sam znala da mu je neugodno i krivo zbog svega.


- I tako... - sjedne na kauc i kaze, te se pocnemo oboje smijati
Sta je sad, neugodno malo, a? - nasmijem se i uhvatim ga za rame
- Pa ono...da...dosta, sorry stvarno.
Haha, ma znala sam ja da si ti lud sto posto - nastavili smo se smijati
- A cuj, valjda...
I sta znaci, svidjaju ti se moje najlonke? - namjerno ga pitam kroz salu
- A....pa da...lijepe su - mucajuci kaze
Crne su ti se jako svidjele, vidim! - kroz salu mu kazem
- Da da, sprdaj me sad, slobodno... - kaze on
A sta cu moram...hehe, ma salim se, moze se svakome dogoditi, haha - nastavila sam ga zezati
- Lako tebi sad pricati, nisi ti ta kojoj treba biti neugodno
Pa dobro, i meni je bio bed to vidjeti i uopce te pitati za to, tako da...
- A znam...ali sorry stvarno, nemas pojma kako mi je bed!
Haha, a sta sad, ok
- Pa pazio sam ali sam valjda slucajno nekako nemam pojma...
Slucajno si to napravio? Hahaha
- Bolje da vise nista ne govorim....
Hahaha, ma daj sad, ajde sve ok, druga tema!
- O...ok, ok...


Jos smo malo pricali, popili kavu i Ivan je otisao. Vec mu je bilo manje neugodno nakon razgovora, a i ja sam sa njime podijelila da nije to tako strasno ali da mi ih mora paziti i igrati po mojim pravilima ako zeli da mu posudim najlonke tako ponekada.

Ocigledno, kako je dosao doma, poslao mi je poruku na mobitel opet, zapitkujicu sto smije, a sto ne smije sa carapicama raditi.

Ivan: Ej cao, evo ja sam doma sad, nemam sta za raditi pa sam mislio carapice malo uzeti...mogu? :)
Ja: Joj ma vidi ga sad...pa uzmi ih slobodno.
Ivan: Ok hvala, staviti cu ih sve na krevet pa malo gledati, hehe...
Ja: Haha, ok, samo ti daj! :)

Proslo je 10 minuta i opet mi je poslao SMS....

Ivan: Ove Jadranove su mi prekrasne, malo bih se igrao sa njima ako mogu. :)
Ja: Igrao? Pa igraj se sta god podrazumijevao pod tim... :D
Ivan: Pa ono...ali cu ih paziti da ih ne zakacim bez brige!
Ja: Haha...ok, kako god ti kazes. :D

Ivan je ocito uzivao u mojim najlonkama, sto mi zacudo nije niti najmanje smetalo. Da nekome ovo kazem, vjerovatno bi rekao da je Ivan teski cudak, a i da sam ja cudna sto to dopustam. Mozda i jesam, jer na neki cudan nacin mi se to svidjalo. U ovim trenucima se Ivan ocito zabavljao sa mojim carapicama, sto god podrazumijevao pod igranje, ali sam mogla sve nekako i pretpostaviti.

Ivan: Ajmeeeeeee, tako su mekane da ih sad ne mogu maknuti sa sebe. :D
Ja: Haha...kako to mislis?
Ivan: Pa ono...tu su...na meni...haha...
Ja: Aha, ti to tako...ajme ja cu poluditi
Ivan: Reci ako smeta, necu vise?
Ja: Ma ok je, samo daj...nego nisam znala da ih tako na sebi ili sta vec imas i sta ja znam...o cemu mi pricamo...
Ivan: Heh, pa da, prekrasne su i mekane za poludit! :)


Nisam mu nista odgovarala, pustila sam ga da uziva, a i nije se vise javljao danas.