ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

14. dio

Kako su dani prolazili, uvidjala sam da je Ivan ustvari lud za najlonkama, te mojima pogotovo. Svidjala mi se ta cijela igra, iako sam imala malu griznju savjesti jer Marinu nisam nista o tome govorila, a vjerojatno ni njegova Tea nije znala za to. Stalno sam si razmisljala kako da vidim i jos vise reakcija od Ivana na temu carapica, pa mi je palo na pamet da ga jednu vecer pozove da mi dodje pomoci sloziti ladicu sa carapama. Kako sam mu poslala poruku, tako je i pokazao veliki interes i rekao da ce doci isti dan, tu vecer.

Iako mi je ladica bila dosta uredna, malo sam je porazbacala, a kada je on dosao, cim smo popili kavu otisli smo u sobu, a ja sam sve carape istresla iz ladice i stavila na krevet te rekla kako ih je potrebno presloziti i vratiti u ladicu uredno. Ja sam obukla neke samostojece boja koze, na obicnu kucnu haljinu, jer sam se u tome ugodno osjecala, a znala sam da ce se svidjati i Ivanu.

Slagali smo carape zajedno, a na svakome paru smo malo zastali i prokomentirali kakve su i za koje prilike. Vidjelo se po njemu, i po glasu, da je jako uzbudjen. Vidjelo se i na njegovim hlacama takodjer, izgledalo je kao da ce puknuti. Malo smo se nasalili na tu temu, a ja sam mu namjernu u krilo i preko njega bacila nekoliko pari carapa da jos vise zapalim atmosferu. Ivan se nije bunio, ali mu je bilo neugodno sto se tako jako vidi da je uzbudjen.

Ivan mi je pokazao posebno jedne crne sa crvenom cipkom, samostojece koje sam imala i pitao ako bi njih mogla obuci...

- Zasto ne, sad cu - pocela sam skidati ove koje sam imala, odrolala ih do gleznja, sto je Ivan samo pratio bez rijeci
- Sta je, sta samo gledas, pomozi - digla sam nogu prema njemu i pokazala prstom da mi ih pomogne skinuti
Da da, ok.... - preplaseno kaze i svuce mi carape sa nogu
- Eto, sad cemo obuci ove - krenula sam oblaciti te crne, a Ivan je i dalje u rukama drzao ove samostojece sto sam mu dala
Bas su lijepe te crne....
- Jesu, da, dobre si odabrao...a sta drzis tako ove u rukama, a? - nasmijali smo se oboje
Pa razmisljam da te pitam da mi ih posudis malo...
- Pa iste su kao ono sto vec imas...
Eh...ove si sad skinula sa sebe, nije isto - osmjehne se i kaze
- Haha, da, istina...pa dobro, eto ti ih dok si tu kod mene pa se malo zabavljaj - kazem mu
Pa ne mogu tako, to sam ja doma mislio - nasmije se glasno
- A ne, moram i ja znati sto se dogadja...
Ma ne mogu sad...
- Odi na wc, haha - nasmije se i kazem u sali, sto je on ozbiljno shvatio i otisao na wc

Vratio se par minuta nakon sa carapicama i dalje u rukama, nisam ga nista zeljela pitati i samo sam rekla da dalje nastavimo sa slaganjem...

Dosli smo do jednih bijelih samostojecih, za koje je Ivan opet pitao da ih malo obucem.

- Ove su ti prekrasne, bijele...ajde ih obuci malo - pita me
Da, lijepe su...njih sam imala vecer prije nego je Marin isao na brod...
- A da? Mora da su mu se svidjale...
Jesu da...
- Ali ne vise nego meni - nasmije se Ivan
Pa vjerojatno hehe, obuci cu ih malo ajde...
- Nije moje da pitam, ali jeste li se sexali dok si ih imala?
Haha, kakvo pitanje....jesmo, cesto ih imam za vrijeme sexa - kazem mu, a on pocrveni
- Ajme meni, ja cu se srusiti - kaze on
Hahahah, pa da, nosim ih uvijek pa tako i za vrijeme sexa - kazem, pomalo oblacivsi ih
- Lijepe su, i slatke i sexy istovremeno - pohvali ih on
Da, jesu - prebacim noge k njemu u krilo
- Oho, super super, sad mozemo dalje slagati hehe - nasmije se veselo

nedjelja, 23. srpnja 2017.

13. dio

Skuhala sam kavu, oko 11h, malo duze sam odspavala jer je ipak vikend, a stigao je i Ivan. Bio mu je bed, ali smo se na kraju oboje smijali oko toga. Pokusala sam razbiti malo tu neugodu, ne pricajuci o tome vec o drugim stvarima, jer sam znala da mu je neugodno i krivo zbog svega.


- I tako... - sjedne na kauc i kaze, te se pocnemo oboje smijati
Sta je sad, neugodno malo, a? - nasmijem se i uhvatim ga za rame
- Pa ono...da...dosta, sorry stvarno.
Haha, ma znala sam ja da si ti lud sto posto - nastavili smo se smijati
- A cuj, valjda...
I sta znaci, svidjaju ti se moje najlonke? - namjerno ga pitam kroz salu
- A....pa da...lijepe su - mucajuci kaze
Crne su ti se jako svidjele, vidim! - kroz salu mu kazem
- Da da, sprdaj me sad, slobodno... - kaze on
A sta cu moram...hehe, ma salim se, moze se svakome dogoditi, haha - nastavila sam ga zezati
- Lako tebi sad pricati, nisi ti ta kojoj treba biti neugodno
Pa dobro, i meni je bio bed to vidjeti i uopce te pitati za to, tako da...
- A znam...ali sorry stvarno, nemas pojma kako mi je bed!
Haha, a sta sad, ok
- Pa pazio sam ali sam valjda slucajno nekako nemam pojma...
Slucajno si to napravio? Hahaha
- Bolje da vise nista ne govorim....
Hahaha, ma daj sad, ajde sve ok, druga tema!
- O...ok, ok...


Jos smo malo pricali, popili kavu i Ivan je otisao. Vec mu je bilo manje neugodno nakon razgovora, a i ja sam sa njime podijelila da nije to tako strasno ali da mi ih mora paziti i igrati po mojim pravilima ako zeli da mu posudim najlonke tako ponekada.

Ocigledno, kako je dosao doma, poslao mi je poruku na mobitel opet, zapitkujicu sto smije, a sto ne smije sa carapicama raditi.

Ivan: Ej cao, evo ja sam doma sad, nemam sta za raditi pa sam mislio carapice malo uzeti...mogu? :)
Ja: Joj ma vidi ga sad...pa uzmi ih slobodno.
Ivan: Ok hvala, staviti cu ih sve na krevet pa malo gledati, hehe...
Ja: Haha, ok, samo ti daj! :)

Proslo je 10 minuta i opet mi je poslao SMS....

Ivan: Ove Jadranove su mi prekrasne, malo bih se igrao sa njima ako mogu. :)
Ja: Igrao? Pa igraj se sta god podrazumijevao pod tim... :D
Ivan: Pa ono...ali cu ih paziti da ih ne zakacim bez brige!
Ja: Haha...ok, kako god ti kazes. :D

Ivan je ocito uzivao u mojim najlonkama, sto mi zacudo nije niti najmanje smetalo. Da nekome ovo kazem, vjerovatno bi rekao da je Ivan teski cudak, a i da sam ja cudna sto to dopustam. Mozda i jesam, jer na neki cudan nacin mi se to svidjalo. U ovim trenucima se Ivan ocito zabavljao sa mojim carapicama, sto god podrazumijevao pod igranje, ali sam mogla sve nekako i pretpostaviti.

Ivan: Ajmeeeeeee, tako su mekane da ih sad ne mogu maknuti sa sebe. :D
Ja: Haha...kako to mislis?
Ivan: Pa ono...tu su...na meni...haha...
Ja: Aha, ti to tako...ajme ja cu poluditi
Ivan: Reci ako smeta, necu vise?
Ja: Ma ok je, samo daj...nego nisam znala da ih tako na sebi ili sta vec imas i sta ja znam...o cemu mi pricamo...
Ivan: Heh, pa da, prekrasne su i mekane za poludit! :)


Nisam mu nista odgovarala, pustila sam ga da uziva, a i nije se vise javljao danas.

subota, 15. srpnja 2017.

12. dio


Malo sam bila mamurna od sinoc, odspavala sam do iza 11h. Kada sam upalila mob, stiglo mi je nekoliko poruka, od Ivana 3 te od frendice. Koliko sam skuzila Ivan bas i nije lako zaspao sinoc zbog svega sto je bilo, a i bio je jako sretan sto sam mu dala carapice. Odgovorila sam mu da nema frke, ali da mi ih vrati...

Ja: Ej, jesi dosta gledao carapice? :)
Ivan: Nikad dosta, hehe...do kada ih mogu imati?
Ja: Pa ako ides danas do grada prodji na kavu pa mi ih ostavi....
Ivan: Ok...ako ti trebaju...makar sam te mislio pitati da mi ih mozda do sutra ostavis...ako ti nije hica?
Ja: Pa nije mi hica ono...necu ih danas nositi. Pazis mi ih samo please?
Ivan: Pazim pazim...ali sinoc nisam mogao izdrzati, tako mi mirisu fino da je cudo...
Ja: Hahaha, ma kako mirisu, nemam ja neke posebne mirise? :D
Ivan: Pa neki tvoj parfem se osjeti, pa miris najlonki onako po novome i na dijelu stopala po cipelicama...preslatko. :)
Ja: Luuuuud si, znas? :)
Ivan: A znam....
Ja: Nisi mi ih zakacio ili nesto mozda?
Ivan: Nisam ne...ali bi se jos veceras malo igrao sa njima ako mi dopustis. :)
Ja: A kako ces se to igrati? :)
Ivan: Pa znas... :)
Ja: Pa ne znam ali mi ih pazi, ok? 
Ivan: Ok, ok, paziti cu ih ne brini...al cu vjerojatno cijelu vecer biti s njima jer ne idem nikuda. :)


Stigao je i ponedjeljak i Ivan je trebao doci do mene da mi vrati carapice. Kako mi nije slao poruku niti se javljao sam poslala ja njemu.

Ja: Ej bok...kada ides do grada?
Ivan: Ej...ne znam jos...pitas zbog carapica?
Ja: Pa da...ali i na kavu dodji.
Ivan: Ok, javiti cu ti se..

Bilo mi je cudno da sam nije nista spominjao niti zelio doci, ali se kasnije opet javio.

Ivan: Evo ja bih sada prosao, ali sam opet malo zakacio carapice. Mislio sam mozda ici kupiti ti nove.
Ja: Pa opet si ih zakacio, haha. :))
Ivan: Da...nije strasno ali opet.
Ja: Donesi pa cu lako vidjeti...
Ivan: Ok.


Ivan mi je samo u prolazu ostavio carapice i rekao da zuri nesto obaviti do grada. Tek kasnije sam isla pogledati carapice, da vidim gdje ih je sad zakacio, ali sam imala i sto za vidjeti. Bile su malo zakacane samo ali su bile i neke flekice po njima. U istome trenu sam skuzila, ali nisam bila sigurna i bilo bi mi neugodno ga uopce to pitati, ali cinilo mi se da je mozda od uzbudjenja svrsio po njima, jer je bilo par bijelih tockica, stvrdnutih na dijelovima. Pitala sam se dali je moguce da su ga toliko napalile da nije mogao izdrzati pa je vec u autu u dzepu to bio obavio pa je propustilo kroz dzep ili je doma nesto radio sa njima, nisam znala. Nisam mu nista htjela niti pisati jer nisam znala kako bi, ali on je poslao poruku kasnije.


Ivan: Ej, ce biti ok carapice? Mogu kupiti druge, nisam ti niti trebao vracati ove...
Ja: Heh, ma ok je.
Ivan: Jesi sigurna, ne djeluje mi kao da je bas ok?
Ja: Hehe, pa ono, iscrtkane su malo po stopalima...i ima jos nesto
Ivan: Sta to?
Ja: Hehe, pa ti to meni reci, sta si im radio? Haha...
Ivan: Joj, pa nista...ali sorry, znao sam da sam ti trebao odmah nove kupiti.
Ja: Nista ali sorry, haha. :D Ajde, reci sad...
Ivan: A nis, znas i sama kako volim carape i to...nisam mogao izdrzati.
Ja: Sta nisi mogao izdrzati? :D
Ivan: Pa malo sam se igrao sa njima u krevetu, nemoj se ljutiti please.
Ja: Hahaha, igrao sa njima u krevetu....pa sta si im radio?? :D
Ivan: Nemas pojma kako mi je neugodno sad, ne znam kako cu pred tebe. :(
Ja: Haha, ajoj daj, pa sve ok, samo nisam to ocekivala. :))
Ivan: A ne znam, sorry, trebao sam paziti, ali nisam si mogao pomoci. Prekrasne su, jos su bile tople kada sam dosao doma i sve mirisale...
Ja: I, nisi mogao izdrzati, a? :D
Ivan: A daj, ne zezaj me jos sad ti...
Ja: Ok, necu evo..ali mi onda reci sta si im radio.
Ivan: Heh, pa kao da ne znas...
Ja: Pa ne znam tocno, znam samo sta sam vidjela na njima. :D
Ivan: Da...pa nis, stavio sam ih dolje, na njega malo i mazio se...
Ja: :D Ja cu poluditi, on mi se dirao sa carapicama.
Ivan: Propasti cu u zemlju od srama... :(
Ja: Haha, ma ok, dobro sad sta....


Nije mi vise pisao, znala sam da mu je jako neugodno zbog toga, ali sam je trazio da mu kazem, a i bio siguran da cu skuziti. Stavila sam carapice na pranje, u nadi da ce se oprati. Bilo mi je malo cudno to sve, ali sam nekako i osjetila nesto u sebi, kao da mi je bilo i drago kakav efekt sam ostavila na njega, sa nogama i carapicama, te da je sve to radio sa mojim carapicama. Ne bi to trebala osjecati, ali mi je to sve cak i bilo malo napaljujuce. Sada sam mogla i ocekivati da je to sve radio i da ce raditi sa onim carapicama kod njega, pa sam mu samo poslala jos jednu poruku da mi pazi na one carapice kod njega, jer su dosta osjetljive.

Ja: Nadam se da su mi carapice ok... :)
Ivan: Naravno kod mene su uvijek ok :)
Ja: Mislim ono, radi ti sta hoces, sad kad vec znam, samo mi kazi da barem znam sta se dogadja. :))
Ivan: Kako mislis da ti kazem?
Ja: Haha, pa ono, kad te uhvati ta tvoja cudna zelja za njima i kada se budes igrao, javi da znam i molim te ih pazi da se ne poderu. Lako za ono, stavila sam ih na pranje, ali ako ih poderes su za baciti.
Ivan: Ti si ozbiljna?
Ja: Haha, pa da, sta. :))
Ivan: Da ti javljam sta im budem radio? I to ti ne smeta sve?
Ja: Pa malo je cudno, moras priznati. :D Ali ok, barem sada znam...
Ivan: Hmmm... :)
Ja: Sta sad?
Ivan: Pa nis, sad mi je malo lakse, jer sam skroz u bedu i ne znam kako cu uopce pred tebe.
Ja: Sve ok! Dodji na kavu sutra.
Ivan: Hmmm ok, moze.

ponedjeljak, 10. srpnja 2017.

11. dio

Isli smo van tu vecer, cijelo drustvo, a ovaj put je ekipa dosla kod mene. Dolazili su i Tea i Ivan, i znajuci da dolazi Ivan namjerno sam ostavila jedne carapice, onako zabacene, na ves masini, kraj moje robe. Bilo nas je dosta, u pravilu smo se zagrijavali prije izlaska. U jednom trenu je Ivan isao na WC i kada se vratio vidjela sam kako me gledao, sto bi znacilo da je skuzio carapice na ves masini.

U jednom trenu sam mu odlucila poslati poruku i pitala sam ga "Jesi mi vidio nove carapice na ves masini, kakve ti se cine?", a on je samo napisao "Jesam, super su". Nije vise od toga nista pisao, makar sam sigurna da je zelio, ali ipak nije bilo prikladno jer je tamo bila Tea i cijelo drustvo pa bi se mozda skuzilo da medjusobno tipkamo. Skocila sam kasnije na WC i vidjela da carapice nisu na istome mjestu, sto znaci da ih je sigurno vidio, uzeo i gledao. Pretpostavljala sam da ce mi kasnije, kada bude mogao, poslati SMS jer sam znala da ne moze on izdrzati, a da ne podijelo samnom bilo sta vezano za carape.

Veceras sam obukla crno-sivu haljinicu i sive samostojece Jadran koje mi je Ivan kupio, te crne balerinke. Cim je dosao u kucu vidjela sam da ih je skuzio, jer mu se automatski pogled spustio na moje noge. Tako je i cijelu vecer pogledavao u mene i smjeskao se, a ja sam se pravila da ne pridajem tome preveliku paznju zbog Tee naravno te zajednickog drustva. U klubu, u jednom momentu Ivan je bio dosao do mene i pitao me da li nosim one "njegove" carape sto sam mu samo potvrdila, a on se samo nasmijao i rekao "uh", nakon cega smo se oboje nasmijali. Otisao je do deckiju, i tamo su se druzili i cugali, a ja sa svojim kokama. Nismo neto predugo niti ostali, kako inace znamo. Frendica, Jelena, rekla je da bi isla doma i rekla da ce na taxi pa su se decki odmah ponudili da ce je oni odbaciti. Među njima i Ivan, a kako je Jelena imala preveliki izbor samo je bubnula, ok, bilo tko moze, evo idem s Ivanom. 

Dok se ona spremala pomalo i pozdravljala, i ja sam rekla da cu pomalo doma jer sam umorna, a kako nisam imala auto "uvalila" sam se Ivanu. Vidjela sam da je bio zadovoljan kada sam rekla da cu i ja sa njime, odnosno sto ima priliku da provede vrijeme samnom. Sjela sam iza u autu, te smo nastavili svi zajedno neku pricu jos od ranije tako da smo za cas stigli do Jelenine kuce. Ostavili smo Jelenu, a ja sam ostala iza sjediti, kao u taxiju kako je rekao Ivan.

- Uh, skinuti cu balerinke, nazuljale su me nekako, zato mi se nije ni dalo vise ostajati - kazem mu i skinem ih te dignem noge na sic...
Samo daj...samo sto si mogla sjesti naprijed slobodno... - kaze Ivan
- Da da, da mi u noge zbaljis opet, haha - kazem mu sali, makar malo pod utjecajem alkohola
Da sad, pa udobnije ti je naprijed...
- Ok, evo me - i presla sam sa zadnjeg sica na suvozacki, malo se pomucila ali ipak sjela
Vidis da ti je tu bolje....
- Pa je, u pravu si...jos se sad malo i ispruzim i super - dignula sam noge na cockpit auta
E pa tako, vidis da ti ja zelim da ti bude ugodno!
- Ne kazem ja nista, samo sam rekla da znam da navijas zato da mi u noge gledas!
Ok, malo i zbog toga ajde, hehe...
- Pa eto, sta sam ja rekla haha - te pritom malcice spustim haljinu toliko da se cipka pokazala sto je i Ivan primijetio
Hm hm, vidi se da sam ih ja kupio kako su dobre
- Jesu, stvarno si najbolje izabrao...jel ti Tea nosi one?
Ma kakvi, jednom ih je obukla i to ispod hlaca...
- Steta, bas su za na suknje i haljine...jesi joj rekao da ti ih obuce na haljinu ili za po doma?
A jesam, ali sve hocu hocu pa nista...sta kad joj to ne znaci kao i meni
- A da...jadnik, hehe
Bas...ako nista, ti ih nosis...
- Itekako, vec drugi put ih imam
Barem netko da ih nosi ajde...ustvari ti cesto nosis neke koliko kuzim...
- Pa da, volim ih, udobne su, a i decki ih vole...
Pricaj mi, hehe!
- Dobro za tebe znamo vec od prije, haha!
A valjda...ove ti stvarno stoje odlicno?
- Mislis? - podignem jos malo haljicu tako da se cipka jasnije vidjela sto je i Ivan primijetio
Ummm, da, definitivno... - sramezljivo rece ali pogleda mi u noge
- Thanks!
Nis, nis...sta bi dao da ih dobijem malo...salim se naravno, te su ti nove, hehe...
- Cuj ga cuj ga...a sta bi to dao?
Pa sta god treba da ih dobijem na jedan dan da ih bolje vidim...
- Dobro, reci sta nudis pa cemo vidjeti...
E sad si me nasla...nemam pojma, to sam tako rekao...
- Ok, nista onda - kazem mu
Ma...evo, kupim ti jos jedne da imas!
- Ok, prodano! - nasmijem se i kazem
Ti si ozbiljna? - pita me zacudjeno jer nije ocekivao da bi ih mu dala jer su nove, a i s obzirom na to sto se dogodilo sa crnima...
- Aham - i krenem ih skidati


Ovo je vec 2 put da mu dajem carapice u autu, nekako mi je uzbudljiva ta cijela igrica, i svidja mi se kao i njemu. Skinula sam obje i stavila mu u dzep, kao i zadnji put i opet osjetila nesto...

Nemoj, nemoj - povice on
- Sta nemoj? - pitam ga
Pa u dzep mi stavljati - rece, vjerojatno jer je bio svjestan da mu se od svega toga digao...
- Ma ok je, kao da ti je prvi put - nasmijem se i stavim mu carape u dzep, dok sam osjetila kako se je napalio toliko da mu je skoro kroz dzep izasao...
Ajoj, pa nisi trebala, mogla si mi u ruke samo dati...
- Ajde ajde, sve ok - pogladim ga po bedru, jer se sav zacrvenio od srama
Hmmm, ok...
- Pa da, sve je to za ljude, haha, kao da ne znam tvoje reakcije na najlonke - nastavim ga drzati za bedro, a on se jedva od svega toga drzao koncentriranim na cestu i voznju
Heh, da ocito da me vec dobro znas...

Stigli smo do kuce, Ivan me ostavio i vratio se nazad u grad, ja sam prakticki bosonoga otisla doma jer sam Ivanu ostavila carapice.