Nakon duzeg izbivanja, evo jos i pokoji nastavak ove price. Ima li uopce zainteresiranih??
Ako tko ima kakvih pitanja ili nesto, slobodno cimnite na mail: deanpe@outlook.com
petak, 30. lipnja 2017.
10. dio
Sutradan sam isla odabrati carapice koje cu uzeti, jer mi je Ivan vec ujutro poslao poruku i pitao kada bi mu ih dala nazad. Rekao je i da su mu one crne od sinoc prekrasne, i opet je rekao kako su mirisljave i lijepe bile, po mojem parfemu i po carapicama da se jako osjetilo, te kako je bio jako sretan sto sam mu opet dala carapice doslovno sa sebe skinute jer to jako voli. Rekao je da ih je bio stavio pod jastuk i tako zaspao i da su sada jos uvijek tamo.
Sve carapice su mi bile na broju, sto znaci da mi niti jedne nije uzeo bez mojeg znanja, sto mi je bilo drago jer cu ga onda sigurno zbog toga i nagraditi i mozda mu jedne na kraju i ostaviti zbog dobrog cuvanja carapica. :) Uzela sam dva para samostojecih i kako sam isla prema gradu nesto kupiti, javila sam Ivanu da cu proci kraj njega i dati mu vrecicu te da mi on vrati moje crne. Napisao mi je u poruci da moze, ali da se ne ljutim da je jednu malo zakacio na podrucju stopala slucajno. Rekla sam mu da je ok ako je tamo, jer se to nece vidjeti...
U prolazu sam mu ostavila vrecicu, a on mi je crne vratio isto u vrecici u kojoj je bila i jedna cokolada. Bio je nekako malo preplasen i rekao jos jednom sorry za to sto ih je zakacio, ostavio cokoladicu kao znak paznje te rekao da je cak mislio ici mi kupiti druge. Nasmijala sam mu se i rekla da nema potrebe da ce biti vjerojatno ok, da cu pogledati doma.
Otisla sam do grada i kupila nesto frendici za rodjendan, te se vratila doma. Dotle mi je Ivan jos jednu poruku poslao i rekao da se ispricava za carapice, da nije bed da moze kupiti nove, a ove da mu ostavim onda. Opet sam mu rekla da ne brine i cim sam dosla doma isla sam pogledati carapice. Pocela sam jednu navlaciti na ruku i vidjela stvarno da je bila malo pokidana na dijelu stopala i prstiju, jer su ove bile one koje nisu imale ojacanje u dijelu prstiju pa su bile i tamo jednako tanke. Isla sam provjeriti i drugu i vidjela da je i ona imala par crtica isto.
Ivan: Ej, sve ok sa carapicama? Mogu lako kupiti druge!
Ja: Heh, ma ok je.
Ivan: Jesi sigurna?
Ja: Hehe, pa ono, iscrtkane su malo po stopalima...i na bedrima
Ivan: A joj sorry, znao sam da sam ti trebao odmah nove kupiti.
Ja: A dobro sta sad, sta je tu je...
Ivan: Se ljutis? Mogu ti kupiti nove, nije frka uopce.
Ja: Ne trebas, sve ok!
Znala sam da mu je i malo neugodno i zao zbog toga, te sam mu kasnije isla opet poslati poruku da se ne brine...
Ja: Ej...samo ti javljam da mi pazis na one ostale carapice... :)
Ivan: Ma ok je, ne brini, paziti cu sad.
Ja: Mislim ono, radi ti sta hoces, ali pazi jer su tanke i poparaju se za cas. A nisu bas ni jeftine. :)
Ivan: Ok, ne brini stvarno! Vec sam mislio da ces me pitati da ti vratim sve carapice.
Ja: Ma ne ok je, imaj ih jos malo. ;)
Ivan: Hvalaaaa puno i sorry jos jednom.
Ja: :)
Nakon svega toga, bila sam sada sigurna da je Ivan ustvari kopao po mojoj robi i carapicama vec i prije, samo nisam isla za time niti bila sigurna. Bilo mi je sve to malo privlacno, ta njegova ljubav prema mojim carapicama, ali samo prema tome jer nije bio u nikojem drugom pogledu nasrtljiv ili da je trazio nesto vise.
Sve carapice su mi bile na broju, sto znaci da mi niti jedne nije uzeo bez mojeg znanja, sto mi je bilo drago jer cu ga onda sigurno zbog toga i nagraditi i mozda mu jedne na kraju i ostaviti zbog dobrog cuvanja carapica. :) Uzela sam dva para samostojecih i kako sam isla prema gradu nesto kupiti, javila sam Ivanu da cu proci kraj njega i dati mu vrecicu te da mi on vrati moje crne. Napisao mi je u poruci da moze, ali da se ne ljutim da je jednu malo zakacio na podrucju stopala slucajno. Rekla sam mu da je ok ako je tamo, jer se to nece vidjeti...
U prolazu sam mu ostavila vrecicu, a on mi je crne vratio isto u vrecici u kojoj je bila i jedna cokolada. Bio je nekako malo preplasen i rekao jos jednom sorry za to sto ih je zakacio, ostavio cokoladicu kao znak paznje te rekao da je cak mislio ici mi kupiti druge. Nasmijala sam mu se i rekla da nema potrebe da ce biti vjerojatno ok, da cu pogledati doma.
Otisla sam do grada i kupila nesto frendici za rodjendan, te se vratila doma. Dotle mi je Ivan jos jednu poruku poslao i rekao da se ispricava za carapice, da nije bed da moze kupiti nove, a ove da mu ostavim onda. Opet sam mu rekla da ne brine i cim sam dosla doma isla sam pogledati carapice. Pocela sam jednu navlaciti na ruku i vidjela stvarno da je bila malo pokidana na dijelu stopala i prstiju, jer su ove bile one koje nisu imale ojacanje u dijelu prstiju pa su bile i tamo jednako tanke. Isla sam provjeriti i drugu i vidjela da je i ona imala par crtica isto.
Ivan: Ej, sve ok sa carapicama? Mogu lako kupiti druge!
Ja: Heh, ma ok je.
Ivan: Jesi sigurna?
Ja: Hehe, pa ono, iscrtkane su malo po stopalima...i na bedrima
Ivan: A joj sorry, znao sam da sam ti trebao odmah nove kupiti.
Ja: A dobro sta sad, sta je tu je...
Ivan: Se ljutis? Mogu ti kupiti nove, nije frka uopce.
Ja: Ne trebas, sve ok!
Znala sam da mu je i malo neugodno i zao zbog toga, te sam mu kasnije isla opet poslati poruku da se ne brine...
Ja: Ej...samo ti javljam da mi pazis na one ostale carapice... :)
Ivan: Ma ok je, ne brini, paziti cu sad.
Ja: Mislim ono, radi ti sta hoces, ali pazi jer su tanke i poparaju se za cas. A nisu bas ni jeftine. :)
Ivan: Ok, ne brini stvarno! Vec sam mislio da ces me pitati da ti vratim sve carapice.
Ja: Ma ne ok je, imaj ih jos malo. ;)
Ivan: Hvalaaaa puno i sorry jos jednom.
Ja: :)
Nakon svega toga, bila sam sada sigurna da je Ivan ustvari kopao po mojoj robi i carapicama vec i prije, samo nisam isla za time niti bila sigurna. Bilo mi je sve to malo privlacno, ta njegova ljubav prema mojim carapicama, ali samo prema tome jer nije bio u nikojem drugom pogledu nasrtljiv ili da je trazio nesto vise.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)