Ivan: Ej cao kako si? :)
Ja: Super, hvala...ti, sta se radi?
Ivan: Pa nis posebno...dosadno mi!
Ja: Eto ni ja, surfam malo po netu, nis pametno
Ivan: Ti treba sta na kompu napraviti, sve radi ok?
Ja: Radi sve ok, super si mi to rijesio...
Ivan: Ako sta treba, mogu doci, ionako nista nemam pametnog sad za raditi.
Ja: Mozes na kavu jedino, i Tea naravno isto.
Ivan: Nema nje, sa frendicom je u gradu, ali ja mogu. :)
Ja: Ajde, dodji, doma sam...
Skuzila sam da i Ivanu godi moje drustvo, da li zbog normalnih prica koje smo imali, ili cisto zbog najlonki i toga, ne znam, ali mi nije smetalo. Napravila sam kavu, i on je dosao par minuta nakon vec.
- Super, spasila si mi dan, ubijao sam se od dosade! - kaze mi
- Ma ok je, ni ja isto nemam nis pametno za raditi, kasnije cu do frendice na rodjendan i to je to - kazem mu
- A da? Kod koje?
Ma, ne znas je, sa faxa jedna.
- Pa super...i, jesi smislila styling?
Hehe, nisam jos....
- Mogu ti ja pomoci ako hoces?
Pa dobro, evo pogledati cu sto imam pa te pitam za savjet
- Ajde sada, ako ti se da!
Haha, ok...idem u sobu vidjeti pa ti kazem sta sam sve imala u planu
- Ma sta reci, obuci pa da odmah dam ocjenu i sve, tako ce mi biti lakse....
A lud si sto posto, ok ajde...pricekaj par minuta
Otisla sam obuci crnu suknju, bordo kosuljicu i crne samostojece, te sve to ukompnirala sa crnim cizmicama. Mozda i nije bas vise vrijeme za samostojece jer je dosta zahladilo, ali se mislim kako cemo biti vjerojatno samo kod nje pa mi nece biti prehladno.
- Ovo ti je super, fora boja kosulje! Jako lijepo, ovako sa crnime kombinirano - pohvali me on
Hvalaaaa.
- Okreni se malo da te vidim...
Evo, zadovoljan?
- Da da, ovo ti je super...i carape neke lijepe isto, a?
A jesu da....
- Samostojece mozda imas? - sramezljivo pita
Da, to su mi nove.
- Prekrasne su...bas ti dobro stoje...
Otisla sam isprobati drugu kombinaciju, i obukla sivu usku haljinu, crne stikle i sive samostojece koje sam ustvari posudila od frendice jer ih ona uopce ne nosi. Bas lijepo sjajne sive, kakve nisam nikada imala, a na ovu haljinicu su izvrsno stajale. Otisla sam u dnevni, a Ivan je doslovno ostao zapanjen kada me je vidio.
- Ovo ti je prekrasno, ludnica! To obuci - povikao je
Haha, ok vidjeti cu jos, ali hvala ti!
- Kako dobra haljina...i kakve carape! Isto samostojece vidim!
Ma kako vidis?
- Pa ocrtvaraju ti se na haljini kako je uska!
Ajme vidi stvarno, dobro oko imas, ja nebi ni skuzila
- Ma vidim ja takve stvari hehe....obuci to, ne moras dalje niti gledati.
Ok ok, hvala ti! Idem se ja presvuci sad...
- Nemoj, ostani jos malo tako da te vidim, ako ti ne smeta!
A ne znam, da mi se ne zguzva haljina...
- Ma nece...sjedni tu, da kavu popijemo pa se onda presvuci...
Prihvatila sam njegov prijedlog, i sjela u fotelju nasuprot njega. Nisam mogla ne primijetiti kako mi je stalno gledao u noge i svako toliko ponovno pohvalio styling. Bila sam sretna zbog komplimenata i paznje koju dobivam. Izula sam stikle, i noge samo prebacila i sjela na njih u fotelji, jer mi je bilo malo hladno na noge. Ponudio se da ce mi ih on zgrijati, da zna kako za 2 minute zagrijati stopala i da bude toplo na cijelo tijelo. Prihvatila sam njegovu igru, i sjela na kauc i stavila mu noge u krilo, sto je on prihvatio sa odusevljenjem. Nakon jos jedne pohvale carapa, krenuo mi je grijati stopala, onako intezivno prolazeci rukama gore dolje preko njih. Sav se prakticki zacrvenio kako mi ih je trljao, a ja sam mu pokusavala reci da uspori, da je vec bolje... Odjednom smo zastali, a ja poviknula...
- Ajmeee, carapice su mi se poderale, vidi! - tuznim glasom sam mu rekla
- Pogledao je u njih i rekao - Stvarno, ajme sorry, nije namjerno, valjda sam sa noktom ili zuljem zakacio! Oprosti!
Bas steta, tako su lijepe bile...vidi, crta je skroz do koljena dosla - rekoh mu, a on je pogledao i nogom presao preko te crte do koljena, te je tako otisla jos i gore
- E sad sam skroz zeznuo, jebemu, bas mi je zao - kaze mi
Ma ok, ne brini, naci cu neke druge...
- Ali nemas onda sive za ovu kombinaciju
Smisliti cu nesto drugo ne brini....
- Krivo mi je, sorry, stvarno"
Sve ok...ajde, barem mi je na noge toplo - nasmijala sam se glasno, te se i on nasmijao
- Da, ajde, barem nesto....
Otisla sam preko u kuhinju, da ih svucem i bacim odmah u kos, da se ne zabunim i obucem ih opet, a ono poderane skroz prakticki do bedra.
- Ej, sta ces sa njima?
A nis, baciti ih - kazem mu
- Nemoj, daj mi ih pa cu potraziti takve i kupiti ti ih!
Ma da, ne brini, sve ok...
- Ne ne, obavezno - ustao se sa kauca i dosao u kuhinju, a ja sam vec jednu carapu skinula i stavila je na sank, te pocimala drugu skidati
Okreni se, da je skinem - kazem mu
- Ok, ok, evo, ne gledam... - okrenuo se, dok sam skinula i drugu carapicu
Eto ga, rijeseno.
- Super, daj mi ih - krenuo je prema meni i uzeo ih sa sanka
Ma daaaj, ne moras - i uzmem mu ih iz ruke
- Please, stvarno su lijepe, kupim ti nove, a ove mene ostavi, sta ces ih sada bacati, ajde molim te - skoro da se nije bacio na pod i preklinjao me
Ok, evo ti ih, ali mi ne moras kupovati druge, si cuo?
- Hvala ti! Ali cu ti kupiti druge, po ovima cu naci boju..a ove cu sacuvati!
Ma sta ce ti stare carape, kad si vec zapeo i ako kupis druge, ove baci uostalom - kazem mu
- Ok ok, nema brige - i spremio je moje carape u dzep
Ivan je otisao, a djelovao je jako sretan, bez obzira sto mi je unistio carape. Mislim da zbog toga sto sam mu dala ove, djelovao je zadovoljno. Ocito da ima prikriveni fetish za najlonkama i da mu je ovo sada bila prilika da se dokopa nekih. Ja sam se otisla spremiti, obukla sam druge, crne samostojece, i otisla do frendice na rodjendan.
Ivan mi je cijelu vecer pisao poruke, ali o tome u nastavku....
