U medjuvremenu sam se znala cuti sa Marinom preko maila pa i preko Skypea. Sada se vec pomalo navikao na brod, ali smo i jedan drugome prilicno nedostajali. Znali smo se u pravilu jednom tjedno cuti preko Skype i gledati, sto je bilo bas fora jer nisam nikada prije tako koristila Skype. Kako sam poslije imala namjeru ici van, vec sam bila obucena i sredjena pa se Marin smijao da se ne moram tako sredjivati samo za razgovore preko Skypea. Nasmijala sam se i rekla da idem kasnije van, ali da sam i zeljela se srediti bas da me on vidi. Obukla sam crnu usku suknju i bijelo crnu majicu, a na noge malo deblje, toplije crne samostojece i naravno i njemu ih pokazala. Bio je zadovoljan i rekao da bi volio da je sada tu, jer da mu fali i sex sa mnom, kao i meni naravno. Pricu oko Ivana i posudjivMarina carapica njemu mu nisam niti spominjala, smatrala sam da nije bitno, a i nisam niti znala kakvu bi reakciju moglo imati.
Kasnije mi se Ivan javio, i rekao da je napokon stigao malo bolje pogledati sve carapice, i da su mu neke tanke tanke jako upale u oko jer da su strasno mekane i glatke.
Ivan: Ej, one tanke su mi mozda i nekako naj, glatke full... :)
Ja: Je, lijepe su te...i one koje si mi ti dao
Ivan: Ma joj, ne znam stvarno, sve su jako lijepe da... :))
Ja: Hehe, super.
Ivan: Ne da mi ih se niti micati negdje, stalno su mi tu negdje oko mene. :)
Ja: Hehe, ok, samo pazi da ih ne zakacis ili nesto jer su dosta osjetljive i tanke, please...
Ivan: Ne brini, pazim ih dobro, tu su. :)
Ja: Ooook. :))
Navecer je cijelo drustvo islo van, bili su i Ivan i Tea te jos dosta drugih prijatelja. Isli smo do jednog kluba u kojeg cesto idemo, i tamo ostali prakticki do kraja. Ivan je bio dosao do mene u jednom trenu, i pitao kako sam i sta, ali odmah i pohvalio izgled i pitao kakve carape imam. Rekla sam mu da imam samostojece, na sto se iznenadio ali bio i zadovoljan i zainteresiran. Cudio se kako jer sam mu bila rekla da necu bas vise samostojece nositi dok je hladno, ali mi nije problem ovako kada idemo negdje gdje cemo biti samo unutra. Pitala sam ga i ako bi mi nakratko mogao vratiti vrecicu sa carapama da si neke uzmem, jer ove koje imam doma, a znam ih nositi ponekad i ispod hlaca, su mi vec dosta iscrtkane tako da necu imati vise nista boja koze samostojeceih kod sebe kako sam njemu sve prakticki dala. Malo sam salio i rekao da mi ih nece vracati, ali smo se dogovorili da kada veceras budemo isli doma da cu proci kraj njegove kuce pa da samo nakratko izadje i da mi ih.
Kada smo odlazili, Ivan je odveo Teu doma te nakon toga on otisao kod sebe, a ja sam vec bila tamo i cekala ispred zgrade. Dosao je na tren do auta i rekao da ga pricekam par minuta da ce se sad spustiti. Dosao je nazad sa vrecicom i sjeo u auto nakratko. Pitao me je u sali...
- A sto ja dobivam zauzvrat, sada kada mi uzimas ove? - nasmije se i rece
Pa imas eto one koje sam ti dala, sive...
- Ma dobro, ne racunam na te vise, hehe
Ma jeli..a dobro, sto bi ti, nemam ni jedne sad da ti dam...
- Hmmm... - pogledavao mi je u noge sramezljivo
A sta bi ti, njih da ti dam? - nasmijem se i prstom pokazem prema nogama, crnim samostojecim
- Hehe, pa ono...ne bi bilo lose, barem do sutra-prekosutra dok mi ne vratis ove
Kako smo postali objesni, dok ti ih ne vratim, kao da su tvoje, haha!
- Pa skoro da i jesu, hehe.
A ne znam, kako sad to....
- Pa lijepo, evo skini ih necu gledati...
Ajde neka ti bude - skinula sam stikle, i pocela skidati carapice u autu
- Eto, dogovorili smo se mi za cas - okrenuo je glavu i gledao prema van
Evo jedne - i stavila sam mu je u dzep od hlaca, istovremeno osjetila nesto tvrdo u dzepu, znajuci da se ocito uzbudio
- Hmmmm, heh - sramezljivo se nasmijao, na sto sam se i ja pocela smijati jer smo skuzili oboje
Hahah, pa dobro sta je sad ovo - skinula sam i drugu carapicu i stavila mu isti dzep, jasno osjetivsi da sam ga dodirnula po njemu
Smijali smo se malo oko toga, a Ivanu je bilo i neugodno zbog toga. Nije ocekivao vjerojatno da cu mu ih staviti u dzep, a ja nisam ocekivala da cu osjetiti kako se i koliko on napalio. Rekla sam mu da mi pazi carapice, te je otisao doma i ja isto.
Kako je Ivan zadnje dane stalno propitivao kada cu mu dati carapice, pozvala sam ga kod sebe na kavu i rekla da cu mu dati neke. Nije krio uzbudjenje i stalno mi se zahvaljivao. Pripremila sam u jednom vrecici jedno 7-8 samostojecih, tanjih, uglavnom boja koze koje sigurno necu nositi. To su bile one od 8 do 20 dena, za zimu dobre jedino ako se zelim dobro prehladiti. A i bila mi je zanimljiva ta njegova ljubav prema najlonkama, odnosno prema mojim samostojecima. Toliko interesa prema takvim stvarima nisam nikada vidjela. Moj bivsi je dosta volio najlonke, ali nije na ovaj nacin to nikada pokazivao.
Ivan je dosao do mene, i prilicno je bio sramezljiviji u odnosu na poruke u kojima nije krio previse svoj fetish. Sjeli smo na kauc i pili kavu, a carape sam u vrecici ostavila na stolu. Vidjela sam da je stalno pogledavao u njih i da nije mogao docekati da mu ih dam. Zeljela sam se i ja malo igrati i vidjeti njegove reakcije, tako da sam sve carapice izvadila iz vrecice na stol i pocela mu ih pokazivati jedne po jedne i kakve su i sve...strasno je uzivao, samo je pratio i sutio i klimao potvrdno glavom. Kako bi mu jedne pokazala, tako bi mu stavila u krilo da ih cuva. Samo bi ih primio bez komentara i drzao sa obje ruke...u isto vrijeme je bio i simpatican, sladak i zbunjen, a sve to mi izgledalo i pomalo sexy, kako su moje carapice na njemu...A kako li je tek njemu bilo, vidjelo se da uziva u prici i diranju carapica.
- Vidis, ove su ti sjajne, imaju dosta likre i bas su glatke, dodirni ih - kazem mu
- Ummm, da da, stvarno su glatke - uzbudjeno i sramezljivo je rekao
- A ove, vidi njih kako su tanke. Samo takve treba ekstra paziti jer se lako zakace noktom - kazem mu i dam mu ih u ruke
- Je, stvarno su tanke ali bas lijepe...
I ove su Jadran one koje si mi bio ti poklonio...
- Aha, da ove kuzim, imaju odlicnu cipku, bas su sexy!
Nisam mogla ne primijetiti Ivanovo uzbudjenje, i to doslovno, jer je imao uske traperice pa se tocno vidjelo kako je od ovog svega bio i dosta napaljen. Bio je i on toga svjestan, samo nije znao da i ja to primjecujem. Da bi prikrio to, stavio si je vrecicu od carapica tocno na njega, i stavljao carapice u vrecicu i tako ih drzao. Nakon sto sam mu sve carapice pokazala, uzela sam mu vrecicu iz ruku, sto mi je jedva dopustio, i stavila na stol. Sve se je nesto komesao, prebacivao nogu preko noge, a mislim da je tu bio i skuzio da sam i ja vidjela njegovo uzbudjenje.
Ivan mi je na odlasku zahvalio na tome, a ja sam mu rekla da to naravno mora biti medju nama, ne smije niti Marin znati niti njegova Tea. Nije da nesto posebno radimo, ali svejedno nisam zeljela da se za to zna. Potvrdio je da se slaze samnom i da ce to naravno biti nasa tajna.
Ivan mi je slao poruke navecer, zahvaljivao i hvalio carapice, ali je rekao da ih nije stigao posteno niti pogledati sve jer je imao neke obaveze.
Jucerasnji rodjendan je bio odlican, isli smo kasnije do grada i samo mi kokose se odlicno provele. Frendica je vec bila stavila slike na Facebook, bilo je svega i svacega, ali definitivno za pamcenje. No, vise su mi u sjecanju ostale Ivanove poruke, koje je slao kroz cijelu vecer. Bio je ocito odusevljen sto sam mu dala svoje najlonke, samostojece, zahvaljivao mi se na tome i rekao da ne brinem, da ce mi on kupiti druge. Proslo bi tako pola sata, i opet bi rekao kako su mi prekrasne ove samostojece, i da ih se ne moze nagledati. Mogao je tako nesto raditi jer on i Tea ne zive zajedno, vec se samo vidjaju, pa ih je ocito doma stalno gledao.
Ivan: Staviti cu si ih pod jastuk koliko su mu lijepe i svasta nesto raditi...
Ja: Haha, da svasta nesto, lud si sto posto :)
Ivan: Pa da...strasno su ti glatke i mekane...i mirisljave...
Ja: Ma ti si lud, da mirisljave, pa sta radis sa njima?? :)
Ivan: Pa nis, uzivam. :)
Ja: Haha, okej, samo ti daj!
Ivan: Ovo je vjerojatno nesto najljepse sta mi je netko mogao napraviti, dati ovako carape, prakticki sa sebe si ih skinula i dala mi ih.
Ja: A nego kako nego sa sebe, haha, pa ja sam ih nosila...
Ivan: Pa da, zato i kazem...bas mi je to sexy bilo!
Ja: Vidim ja netko ima fetish na najlonke! :))
Ivan: Ma da sad....ali su lijepe ove jako!
Ja: Ne znam ja, znam da si mi stalno najlonke hvalio, i sad ova salva srece i odusevljenja! :))
Ivan: Pa dobro, volim najlonke da...ali ovo mi je stvarno nesto posebno bilo, bas tvoje, a tebi tako dobro stoje, stvarno hvala!
Ja: Haha, ma ok je!
Ivan: :) Nista, dobro se provedite, idem ja u krevet....sa TVOJIM carapicama! :)
Ja: Hahaha, ma ti si lud, daj! :) Ajde, noc!
Sa nama je vani bila i Tea, njegova cura, pa sam stalno morala paziti da slucajno netko ne vidi sa kime i o cemu se dopisujem. Tea nije mogla niti pomisliti da mi on to tipka, ali su cure skuzile da se sa nekime stalno tipkam, vjerojatno su mislile da sa Marinom.
Kako su se na Faceu nasle slike, Ivan je likeao dosta njih, i to obicno one na kojima smo svih nas 6 pokazivale noge i ludirale se. Poslao mi je poruku isto i na Facebook i rekao jos jednom da mu je zao zbog carapa koje je poderao ali da su mi i ove crne dobro stajale. Pozalila sam mu se da mi je bilo cak i hladno malo na noge, i da vec pomalo nije vrijeme za samostojece. Barem ne za ove tanje, jer samostojece i inace nosim cesce nego obicne najlonke, tako da sam mu i rekla da samostojece idu na zimski san. Nije nista odgovorio, a ja sam otisla malo pospremati po kuci.
Ivan je prije odlaska kod frenda javio se SMSom i rekao da bi skocio do mene da mi da carapice koje mi je kupio. Vec oko 17h je dosao nakratko. Kupio mi je bio sive samostojece, opet Jadran Magic sa visokom cipkom kao i one smedje sto mi je bio kupio. Samo mi ih naravno nije zelio davati pred svima, sto je razumljivo. Bila sam mu jako zahvalna i rekla da nije trebao nista kupovati, ali mi je i dao do znanja da ce mi on lako kupiti jos neke kroz vrijeme.
Sve ovo sa Ivanom mi je postalo jako zanimljivo, sa time da naravno nisam zeljela nista pokazivati niti koketirati sa njime jer ne bi bilo uredu, ja imam decka, a Ivan curu, ali ovako jedna igrica i razgovori sa Ivanom su mi dobro dosli u ovom periodu kada sam sama.Uhvatila sam se peglanja, bila mi je puna kuca nespeglane robe. Kako je vrijeme bilo ruzno i bilo je hladno, nikako se nije susilo tako da sam na kraju oprala nekoliko masina robe. Stigao mi je SMS, Ivan se javio.
Ivan: Ej napisala si neki dan mi bila nesto na face, pa ti nisam odgovorio...
Ja: Ma dobro je, nis bitnoga...
Ivan: Samo sam zelio pitati, sta si mislila kada si rekla da ti samostojece idu na zimski san? :)
Ja: Ma vidi kako ga interesira... :)
Ivan: Pa da, hehe...
Ja: Ma nis, stavim ih u posebnu vrecicu pa u ormara da mi ne bude guzva u ladici...jer ove tanje bas i necu nositi...
Ivan: A na to si mislila...
Ja: Pa da, nego sta si ti mislio?
Ivan: Ma nis...nego me interesiralo, nesto bi te pitao...ali ne zelim zvucati cudno!
Ja: A sta to?
Ivan: A joj, ne znam kako te pitati... :)
Ja: Ajde, reci sad! :)
Ivan: A ono, malo je cudno, pa ako je ti reci!
Ja: Ooook, slusam!
Ivan: Pa mislio sam ako ti nece trebati i ako ce ti bezveze stajati u ormaru da ih meni posudis. :)
Ja: Haha, kako mislis posudim?
Ivan: Na cuvanje, dok ti ne budu opet trebale. Ja cu ih paziti i sve, ne moras brinuti!
Ja: Pa ja sam rekla da si ti lud, da mi carape hoces cuvati, to jos nisam cula, haha
Ivan: Eto, znao sam da cu ispasti kao neki cudak sad. :(
Ja: Ma neee, salim se, ok je...haha, ajde, kako si ti to zamislio?
Ivan: :)) Pa da mi das u vrecici te koje ne mislis nositi, ili barem neke, ja cu ih cuvati kod sebe doma...ponekad ih malo pogledati, javiti tebi da je sve ok i to! :)
Ja: Haha...ajde, vidjeti cemo jos za to.
Ivan: Sta da? :) Znaci ipak ima sanse?? :))
Ja: Nisam nista rekla, samo kazem da cu razmisliti...
Ivan: Ok, super, hvala! :))
Odgovaralo mi je Ivanovo drustvo, pa cak i tako malo bezazlenog koketirMarina sa njime, jer je uvijek bio srdacan i drag, i pun komplimenata. Jako je cijenio i volio dobar styling na curama, pa bi mi znao svaki puta kada bi se vidjeli komentirati kako je ovo dobro, kako super odabir itd...Cesto mi se je znao javiti preko Facebooka ili SMS-om pa je tako i danas.
Ivan: Ej cao kako si? :)
Ja: Super, hvala...ti, sta se radi?
Ivan: Pa nis posebno...dosadno mi!
Ja: Eto ni ja, surfam malo po netu, nis pametno
Ivan: Ti treba sta na kompu napraviti, sve radi ok?
Ja: Radi sve ok, super si mi to rijesio...
Ivan: Ako sta treba, mogu doci, ionako nista nemam pametnog sad za raditi.
Ja: Mozes na kavu jedino, i Tea naravno isto.
Ivan: Nema nje, sa frendicom je u gradu, ali ja mogu. :)
Ja: Ajde, dodji, doma sam...
Skuzila sam da i Ivanu godi moje drustvo, da li zbog normalnih prica koje smo imali, ili cisto zbog najlonki i toga, ne znam, ali mi nije smetalo. Napravila sam kavu, i on je dosao par minuta nakon vec.
- Super, spasila si mi dan, ubijao sam se od dosade! - kaze mi
- Ma ok je, ni ja isto nemam nis pametno za raditi, kasnije cu do frendice na rodjendan i to je to - kazem mu
- A da? Kod koje?
Ma, ne znas je, sa faxa jedna.
- Pa super...i, jesi smislila styling?
Hehe, nisam jos....
- Mogu ti ja pomoci ako hoces?
Pa dobro, evo pogledati cu sto imam pa te pitam za savjet
- Ajde sada, ako ti se da!
Haha, ok...idem u sobu vidjeti pa ti kazem sta sam sve imala u planu
- Ma sta reci, obuci pa da odmah dam ocjenu i sve, tako ce mi biti lakse....
A lud si sto posto, ok ajde...pricekaj par minuta
Otisla sam obuci crnu suknju, bordo kosuljicu i crne samostojece, te sve to ukompnirala sa crnim cizmicama. Mozda i nije bas vise vrijeme za samostojece jer je dosta zahladilo, ali se mislim kako cemo biti vjerojatno samo kod nje pa mi nece biti prehladno.
- Ovo ti je super, fora boja kosulje! Jako lijepo, ovako sa crnime kombinirano - pohvali me on
Hvalaaaa.
- Okreni se malo da te vidim...
Evo, zadovoljan?
- Da da, ovo ti je super...i carape neke lijepe isto, a?
A jesu da....
- Samostojece mozda imas? - sramezljivo pita
Da, to su mi nove.
- Prekrasne su...bas ti dobro stoje...
Otisla sam isprobati drugu kombinaciju, i obukla sivu usku haljinu, crne stikle i sive samostojece koje sam ustvari posudila od frendice jer ih ona uopce ne nosi. Bas lijepo sjajne sive, kakve nisam nikada imala, a na ovu haljinicu su izvrsno stajale. Otisla sam u dnevni, a Ivan je doslovno ostao zapanjen kada me je vidio.
- Ovo ti je prekrasno, ludnica! To obuci - povikao je
Haha, ok vidjeti cu jos, ali hvala ti!
- Kako dobra haljina...i kakve carape! Isto samostojece vidim!
Ma kako vidis?
- Pa ocrtvaraju ti se na haljini kako je uska!
Ajme vidi stvarno, dobro oko imas, ja nebi ni skuzila
- Ma vidim ja takve stvari hehe....obuci to, ne moras dalje niti gledati.
Ok ok, hvala ti! Idem se ja presvuci sad...
- Nemoj, ostani jos malo tako da te vidim, ako ti ne smeta!
A ne znam, da mi se ne zguzva haljina...
- Ma nece...sjedni tu, da kavu popijemo pa se onda presvuci...
Prihvatila sam njegov prijedlog, i sjela u fotelju nasuprot njega. Nisam mogla ne primijetiti kako mi je stalno gledao u noge i svako toliko ponovno pohvalio styling. Bila sam sretna zbog komplimenata i paznje koju dobivam. Izula sam stikle, i noge samo prebacila i sjela na njih u fotelji, jer mi je bilo malo hladno na noge. Ponudio se da ce mi ih on zgrijati, da zna kako za 2 minute zagrijati stopala i da bude toplo na cijelo tijelo. Prihvatila sam njegovu igru, i sjela na kauc i stavila mu noge u krilo, sto je on prihvatio sa odusevljenjem. Nakon jos jedne pohvale carapa, krenuo mi je grijati stopala, onako intezivno prolazeci rukama gore dolje preko njih. Sav se prakticki zacrvenio kako mi ih je trljao, a ja sam mu pokusavala reci da uspori, da je vec bolje... Odjednom smo zastali, a ja poviknula...
- Ajmeee, carapice su mi se poderale, vidi! - tuznim glasom sam mu rekla
- Pogledao je u njih i rekao - Stvarno, ajme sorry, nije namjerno, valjda sam sa noktom ili zuljem zakacio! Oprosti!
Bas steta, tako su lijepe bile...vidi, crta je skroz do koljena dosla - rekoh mu, a on je pogledao i nogom presao preko te crte do koljena, te je tako otisla jos i gore
- E sad sam skroz zeznuo, jebemu, bas mi je zao - kaze mi
Ma ok, ne brini, naci cu neke druge...
- Ali nemas onda sive za ovu kombinaciju
Smisliti cu nesto drugo ne brini....
- Krivo mi je, sorry, stvarno"
Sve ok...ajde, barem mi je na noge toplo - nasmijala sam se glasno, te se i on nasmijao
- Da, ajde, barem nesto....
Otisla sam preko u kuhinju, da ih svucem i bacim odmah u kos, da se ne zabunim i obucem ih opet, a ono poderane skroz prakticki do bedra.
- Ej, sta ces sa njima?
A nis, baciti ih - kazem mu
- Nemoj, daj mi ih pa cu potraziti takve i kupiti ti ih!
Ma da, ne brini, sve ok...
- Ne ne, obavezno - ustao se sa kauca i dosao u kuhinju, a ja sam vec jednu carapu skinula i stavila je na sank, te pocimala drugu skidati
Okreni se, da je skinem - kazem mu
- Ok, ok, evo, ne gledam... - okrenuo se, dok sam skinula i drugu carapicu
Eto ga, rijeseno.
- Super, daj mi ih - krenuo je prema meni i uzeo ih sa sanka
Ma daaaj, ne moras - i uzmem mu ih iz ruke
- Please, stvarno su lijepe, kupim ti nove, a ove mene ostavi, sta ces ih sada bacati, ajde molim te - skoro da se nije bacio na pod i preklinjao me
Ok, evo ti ih, ali mi ne moras kupovati druge, si cuo?
- Hvala ti! Ali cu ti kupiti druge, po ovima cu naci boju..a ove cu sacuvati!
Ma sta ce ti stare carape, kad si vec zapeo i ako kupis druge, ove baci uostalom - kazem mu
- Ok ok, nema brige - i spremio je moje carape u dzep
Ivan je otisao, a djelovao je jako sretan, bez obzira sto mi je unistio carape. Mislim da zbog toga sto sam mu dala ove, djelovao je zadovoljno. Ocito da ima prikriveni fetish za najlonkama i da mu je ovo sada bila prilika da se dokopa nekih. Ja sam se otisla spremiti, obukla sam druge, crne samostojece, i otisla do frendice na rodjendan.
Ivan mi je cijelu vecer pisao poruke, ali o tome u nastavku....
